Međunarodni dan nestalih osoba u Domovinskom ratu održan je 30.08.2025., u Sinju. S ponosom i posebnom toplinom u srcu možemo reći da su učenici naše Škole po drugi put sudjelovali u ovom svečanom programu. Ovoga puta svoj doprinos dali smo izvedbom glazbeno-scenskog recitala Mama, ne vidim Nebo! Drago nam je da smo uspjeli prenijeti naše emocije i našom izvedbom taknuti obitelji nestalih osoba.  Neopisiv doživljaj je vidjeti te obitelji koje na svojoj koži sve ove godine i dalje osjećaju posljedice Domovinskog rata. Osjećaju ih svakoga dana. Neumorno tragaju za svojim najmilijima i nikada ne planiraju odustati.  Molimo se za sve njih i svom dušom želimo da osvane dan kada će Popis nestalih osoba u Domovinskom ratu ostati prazan list papira.

Osim sudjelovanja u svečanom programu povodom Dana nestalih, bilo je dojmljivo noćiti u Samostanu Čudotvorne Gospe Sinjske. Fra Antonio Mravak i fra Marinko Vukman ugostili su nas široke ruke. Njihovo gostoprimstvo nije imalo granica. Posebno dojmljiv je bio trenutak kada su nas ispraćali. Ispratili su nas šalama, smijehom, toplinom i punim vrećicama. Hvala im. Nosimo ih kao divnu uspomenu u svojim srcima.

Naš put pretvorio se u neplaniranu avanturu u trenutku kada se dogodio kvar na autobusu. Želimo zahvaliti našem prijevozniku i vozaču, koji nas je mazio i pazio. Niti u jednom trenutku nismo osjetili njegovu nervozu, iako samo on zna kako mu je bilo. Cijelo vrijeme osjećali smo se sigurno, zbrinuto i zaštićeno.  Želimo zahvaliti i našem drugom vozaču koji nas je vratio našim domovima. Znamo da mu nismo bili u planu i programu toga dana. Ne znamo što je radio preko dana, ali sigurno nije spavao i odmarao. Ali, njegov umor nismo osjetili.   Isto tako, zahvaljujemo djelatnicima HAC-a, tehničkoj jedinici i podršci sv. Rok. Djelatnici su nas zbrinuli u vrlo kratkom vremenskom periodu. Spremno su odgovarali na naša pitanja i pričali djeci o svom poslu, a koji je ujedno i njihov poziv. Osjetili smo na koži kako je lijepo kada netko svoj posao voli i radi ga s ljubavlju i žarom. Zahvaljujemo našim učenicima, koji su vrijeme kratili igrom, kartanjem, sviranjem, pjevanjem i likovnim izražavanjem. Nisu bili nestrpljivi, razdražljivi i nezadovoljni. A na samom kraju, zahvaljujemo i roditeljima. Prvenstveno na činjenici da su svoju djecu vrlo temeljito odgojili i povjerili nama. Ali, treba im zahvaliti i na povjerenju koje su nam pokazali prilikom ovog puta prepunog iznenađenja.  Znamo da su bili zabrinuti, ali pokazali su da nam vjeruju.

I tako, vratili smo se svojim domovima umorni, ali zadovoljni. Vratili smo se zahvalni na ovom putu, sretni što je ipak sve dobro završilo. Vratili smo se memorija punih fotografija, snimaka, emocija, avantura, novih iskustava i poznanstava.

Hoćemo li se opet voziti s istim prijevoznikom? Naravno! Pokazao je da je spreman na sve i da se jako dobro snalazi u kriznim situacijama. A vozimo se s njim već za dan, dva jer nam je poklonio izlet u Bizovačke toplice.

Bože, hvala ti!

Vjeroučiteljica

Nikolina Nedeljković