preskoči na sadržaj

Osnovna škola Josipa Kozarca Vinkovci

Login

Kalendar
« Studeni 2020 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 30 31 1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 1 2 3 4 5 6
Prikazani događaji

Naš YouTube kanal

Školski kurikulum objavljen na mrežnim stranicama škole, dostupan je učenicima, roditeljima i svima zainteresiranima za život i rad škole.

Arhiva dokumenata
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: 400
Brojač posjeta
Ispis statistike od 11. 9. 2010.

Ukupno: 273795
Ovaj mjesec: 3755
Ovaj tjedan: 666
Danas: 2

 

JEL'


Jel´ na nebu ima zvijezda,
koja sjaji samo za te?
Jel na nebu ima anđel,
koji pazi samo na te?

Jel´ u travi ima cvijeće,
koje miriše od sreće?
Jel´ u šumi ptica ima,
koje mašu krilima?

Jel´ u gori raste jela,
koja izreć´ ne bi smjela,
koliko me voliš ti,
koliko te volim ja?

Jel´ po moru brodić plovi,
svojim pramcem vale lomi?
Jel´ nad rijekom mostić stoji,
ispod sebe ribe broji?

Jel´ u bajci živi vila,
koja izrekla bi svima,
koliko me voliš ti
koliko te volim ja?

Borislav Đurinec

Hrvatska enciklopedija

Prometna učilica

Sigurniji internet

Dislajkam mržnju

Google prevoditelj

Naslovnica
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Pismo zahvale učenicima
Autor: Jelena Cvrković, 19. 6. 2020.

Dragi naši, svi vi od prvoga do osmog razreda!

Kojim riječima započeti ovo pismo ako želimo sažeti proteklu školsku godinu i poručiti vam pokoju mudru misao prije ljetnih praznika? Kaže se da uvijek prvo treba krenuti od glave prema repu, od početka prema kraju, no to nam se nekad čini jako teško, pogotovo kada je ova školska godina bila neobična kao malo koja dosad.

 

Ostatak pisma pročitajte pod Opširnije.


Jesen smo započeli mirno i bez većih uzbuđenja, veselili smo se zajedno u ponovnom vraćanju nastavnim obavezama i zajedničkim osmjesima koji su nam uljepšavali dane. Uhodali smo se ponovno u ritam učenja i ispunjavanja svojih dužnosti i zadataka, i to nam nije bilo teško jer smo uvijek imali jedni druge. Potom su koncem godine učitelji odlučili podići glas za svoja prava, a svi smo ih u tome međusobno podržavali, boreći se za slobodu govora i vrijednosti u koje vjerujemo – rad, trud, strpljenje, marljivost, nesebičnost i požrtvovnost. Kada smo se vratili u školu, bili smo ponosni na događaje kojima smo svjedočili i na odvažnost naših učitelja, no bilo nam je važno i uspostaviti ravnotežu i nastaviti s marljivim učenjem. U proljeće nas je dočekala jedna nova neobična situacija – naš premijer jednoga nas je dana dočekao viješću da sutradan nećemo ići u školu. Kako to može biti kada škola stoji na svome mjestu i dalje, velika i hrabra, kao tvrđava znanja usred grada? Onda smo doznali da se više nećemo viđati sa svojim prijateljima na hodnicima, pod odmorima, na međuškolskim i državnim natjecanjima. Nismo isprva znali čak ni to da nećemo moći slobodno pohađati utakmice svojih dragih klubova, mirno i bez ikakve bojazni šetati gradom i u trgovini s mamom, tatom i braćom birati najzanimljivije namirnice za posebne večere petkom. Naljutili smo se na novi virus koji nas je natjerao da učionice zamijenimo virtualnim okupljalištima u kojima smo razmjenjivali svoje znanje. Taj virus koji počinje slovom 'k' rekao je da neko vrijeme nećemo moći uživati u mirisu grafita na papiru ili svježeg peciva prije jutarnje smjene, no znali smo da to neće dugo trajati i evo nas ponovno u školi. Istina, nešto stariji učenici, oni iz predmetne nastave, i dalje sudjeluju u školovanju kod kuće, no, koliko čujemo, i oni bi se rado mijenjali sa svojim mlađim školskim kolegama.

S obzirom na neke stvari koje smo napisali, ispada da nam je virus na 'k' donio samo loše stvari, no nismo se prisjetili i onih dobrih. U vrijeme izolacije shvatili smo kako je važno imati podršku obitelji i najbližih prijatelja. Shvatili smo kako nijedno digitalno sredstvo ne može zamijeniti toplinu u glasu naših učitelja. Shvatili smo koliko su praktične i zanimljive aktivnosti na nastavi potrebne kako bismo najbolje učili. A vidjeli smo i da ničega nema bez naše motivacije i spremnosti na učenje s ciljem osobnoga ispunjenja i radosti koje nosi svaka nova naučena informacija.

Ako se scenarij sličan ovomu dogodi i nagodinu, znamo da ćemo biti spremni za sve što nas snađe. Moći ćemo se organizirati kako bismo učinkovitije i bolje učili, kako bismo gradili svoje osobnosti, kako bismo se borili s preprekama i kako bismo rasli kao osobe koje grade ovaj divni svijet.

Dragi učenici, iako smo se ove školske godine neredovito i, ako nas pitate, nedovoljno viđali s vama, želimo vam ovim putem zahvaliti na svakom vašem pozdravu, svakom „Hvala!“ i svakom osmijehu kojim ste nam razgalili dušu. Hvala vam na svim spontanim pisamcima i crtežima, na svakom tajno skrivenom srcu u kutku ploče, na svakom pokupljenom komadiću smeća koji ste brižno pospremili u koš. Hvala vam na radosti, pogotovo kada nismo imali snage spoznati koliko nam je ona potrebna. Svaki susret s vama važan nam je koliko on god dug ili kratak bio, a nadamo se da ćete ih i vi pamtiti u istom svjetlu. Nikad ne zaboravite da je vaša škola uvijek tu za vas – tu ste rasli vi, ali i mi, zajedno s vama. Znamo da imate toliko dobroga u sebi i, molimo vas, ne dopustite nijednoj životnoj situaciji da to promijeni.

Koračajte kroz život hrabro i s osmijehom na licu i nikad ne zaboravite širiti dobro kamo god pošli na svome putu.

Iskrene i tople pozdrave šalju vam vaše stručne suradnice i ravnatelj Škole! :)





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju