preskoči na sadržaj

Osnovna škola Josipa Kozarca Vinkovci

Login

Kalendar
« Prosinac 2017 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
27 28 29 30 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

Naš YouTube kanal

Anketa
Koliko dnevno provodiš vremena na internetu?







Arhiva dokumenata
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: 400

I reći ću vam samo još jednu stvar

ZAPAMTITE VUKOVAR!

18.11.1991.

BLAGO DANU KOJI POČNE MIRISIMA KRUHA

 
Blago danu koji počne mirisima kruha!
Ništa tako ne miriše, što god da se skuha.
Pekare nas tako mame od ranoga jutra.
Oduvijek je tako bilo, a bit će i sutra!

Svaki pekar pozna brašna različite vrste.
Od njega se prave čuda - da poližeš prste!
Kiflice od prhkog tijesta, pogače i pite,
mliječne ili voćne štruce, rezane na šnite.

Netko više voli krafne, netko štrukle slasne,
od najtanjih svježih kora bureke nemasne.
Po svemu se posut može šećera il' soli,
sezama il' origana, netko i to voli…

Pekari, k'o čarobnjaci, oduvijek se trude
othraniti tim umijećem i djecu i ljude.
Zato svatko neka čuje za pekarsko znanje
jer baš ono zaslužuje najveće priznanje!
 

Natali Šarić

Hrvatska enciklopedija

Prometna učilica

Sigurniji internet

Dislajkam mržnju

Google prevoditelj

Naslovnica
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
4. Susret škola koje nose ime Josipa Kozarca
Autor: Mirjana Levanic, 6. 4. 2017.

Na inicijativu Mirjane Faltis, ravnateljice OŠ Josipa Kozarca iz Lipovljana koji su bili domaćini 1. i 2. Susreta škola koje nose ime Josipa Kozarca u Republici Hrvatskoj, te nas kao prošlogodišnjih uspješnih domaćina, (treća-sreća), na red je došla OŠ Josipa Kozarca iz Josipovca Punitovačkog. Učenici Jakov Jozinović, Luka Marić, Ema Marojević, Ante Dragun i Nika Pehar predstavili su nas literarnim radovima i učenici Paula Rajnović, Petra Pavičić, 7. a, Valentina Rajković, 7. b, Tea Bilić Marijanović, 5. b i Korina Cindrić, 6. c likovnim radovima. Najveće oduševljenje na samom kraju priredbe izazvao je nastup naše Folklorne skupine izvedbom spleta slavonskih pjesama i kola, pod vodstvom učiteljice mentorice Glazbene kulture Zdenke Ivanković.

Susrete su iz naše škole uveličale učenice Dorotea Kokanović, Dorotea Đerek, Valentina Čordašić, Sani Vuić, Gabrijela Dolanski, Franka Berač, Marija Đordić, Ivana Tomić, Izabela Vučko, Tea Bilić Marijanović, Ema Dragun, Nika Pehar, te učiteljica Ninoslava Adžić. Na kraju je ravnatelj Ivan Županić zahvalio domaćinima na dobro organiziranim susretima. Sljedeći susret bit će organiziran u Slatini. Ostale slike potražite u foto-galeriji.


Put za nastup

Jako volim svoju školu jer je nju pohađala moja mama, moj brat, a sada i ja. Jednoga dana nas je učiteljica iz Glazbene kulture pitala tko zna plesati i ima nošnju. Naravno da sam se prijavila jer je moja mama sačuvala svoju nošnju i poklonila ju meni, a ja sam išla u Folklorni ansambl Lisinski. Nisam ni slutila da ću predstavljati svoju školu. Pomislila sam, to je nešto za mene, jer moja majka uživa kada obučem njenu nošnju. Bila sam preponosna kada je učiteljica rekla da ćemo predstavljati našu školu u jednom mjestu gdje će se sastati sve škole s imenom Josipa Kozarca iz Hrvatske. Obuzela me je radost. Išla sam presretna na sve naše probe. Toga dana sam se ranije probudila da mi mama napravi šokačku frizuru, spakira moju nošnju i mene za put. Moje prijateljice i naše mame čekale smo autobus u prelijepim frizurama. U autobusu smo pričali o našem nastupu sa željom da što ljepše prikažemo našu školu i naše narodne običaje. Došavši tamo učiteljice su nam pomogle obući nošnje koje su bile različite i lijepe. Nastupale smo zadnje, ali smo bile najljepše. Slavonske pjesme, prekrasne nošnje i predivne pletenice. Dobili smo poklone, najviše me se dojmila knjiga Josipa Kozarca. Domaćini su nas pogostili odličnim ručkom. Poslije toga su nam učiteljice pomogle spakirati nošnje i krenuli smo kući.

Tea Bilić Marijanović, 5. b

 

Sunce je sijalo, ptice su pjevale, a ja? Ja sam sa svojim prijateljima folklorašima već u 9 sati sjedila u mini busu. Pitate se gdje smo išli i što smo radili? Išli smo u Josipovac Punitovački na 4. susret škola koje nose ime Josip Kozarac. Iz naše škole je išlo 12 malih folkloraša, ravnatelj Ivan Županić, učiteljica Glazbene kulture Zdenka Ivanković i učiteljica razredne nastave Nina Adžić. Vrijeme nam je brzo proletilo, a kako i ne bi uz takvo društvo. Već u 10 sati smo bili u Josipovcu Punitovačkom. Autobus se zaustavio pred školom. Škola je bila jako lijepa. Domaćini su nas lijepo dočekali i odveli do kabineta gdje smo se trebali presvlačiti. U kabinetu smo se počastili s pecivima i sokom. Kada je svatko pojeo pecivo i popio čašu soka bio je red na presvlačenje. Prvo smo obukli oplečak pa podsuknju, suknju, pregaču, stavili tkanicu i maramu. Na nogama smo imali bijele dokoljenice i crne cipelice. Također smo imali dvije spojene pletenice koje su nam mame isplele još kod kuće. Kada smo se sve obukle tiho smo ušle u dvoranu jer je program već počeo. Na susretu je bilo 7 škola. Svaka je bila odlična i dobila zasluženi pljesak na kraju. Mi smo bili zadnji, „šećer na kraju“. Plesali smo: Oj Ivane Ivaniću, Žita, Kalendare i Mistu. Poslije nastupa smo se slikali i otišli presvući. Kada smo se skinuli bio je ručak. Za ručak smo imali juhu, meso, krumpir, rižu i puno vrsta kolača. Poslije ručka smo se igrali u dvorištu. U dvorištu su bile ljuljačke i tobogani. Sve je to stajalo na velikom travnjaku. Poslije igre otišli smo po svoje učitelje i ugledali ugodno iznenađenje. Svatko je dobio vrećicu u kojoj je bio fascikl s papirima i kemijskom, knjigu koju je napisao Josip Kozarac i ručno oslikanu drvenu kutijicu. To nas je jako obradovalo. Uzeli smo svoje stvari, odložili ih u autobus i krenuli kući. U 17 sati već smo stajali pred našom školom. Dok sam se vozila kući shvatila sam da je doma najljepše.

Izabela Vučko, 5. b





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju